Postaje sve više važno za ljude da shvate šire partnerstvo koje imaju sa prirodom, posebno kada se govori o formi i svijesti, te svega što ova kombinacija uključuje. Nalazimo se u interesantnom trenutku u ljudskom razvoju gdje želje i potrebe ljudske duše na Zemlji potpuno nadmašuju mogućnosti trenutnih potpornih okvira. Pod ovim mislimo potporu u svim područjima: agrikulture, znanosti, fizičkog zdravlja, mentalnog i emocionalnog zdravlja, države, socijalnim, edukacijskim...

Kolektivni razvoj ljudske duše na Zemlji je nadmašila razvoj njenih sistema podrške. U prirodno-dominantnom okruženju koji je postojao na planeti prije 1932.g., ljudska duša je mogla mnogo lakše razvijati sisteme podrške koji su joj bili kompatibilni. Jedan od razloga za ovo je taj, što je prirode bilo u izobilju, te je priroda mogla snabdjeti potrebu svakog čovjeka. (Mi ne želimo reći da su sve potrebe bile zadovoljene, samo da su sve potrebe mogle biti zadovoljene da su ljudi tako zatražili. Fizičkim sredstvima sve ljudske potrebe su mogle biti zadovoljene u bilo kojem trenutku zbog izobilja prirode.)

Od tada, ova se ravnoteža pomakla i planet je postao ljudski-dominantan. Prirode više nema u dovoljnom izobilju da snabdije sve ljudske potrebe i želje. Mi ovo ne vidimo kao „loš“ razvitak. Međutim, ako ovo ignoriramo, to bi mogao biti opasan razvoj za sve nas. Isto tako ovo je razvoj koji prisiljava ljudske duše da ekspandiraju na svakoj razini, kako bi preživjeli mnoge izazove koje je stvorila promjena u ljudsko-dominantan planet. Prije promjene, individualna ljudska duša je mogla ekspandirati i razvijati se na razne načine koji nisu bili povezani sa preživljavanjem. Ukratko, postojao je osjećaj lagodnosti oko ovakve vrste ekspanzije. Svaka individua je imala cijeli životni vijek da širi svoje razumijevanje, bez ograničenja, dok je za to vrijeme posvetila svoje napore i energiju primarno na one aktivnosti koje su služile preživljavanju dan-za-danom. Sada, radi preživljavanja na svim nivoima, od ljudskih duša se traži da naprave pomak ili ekspanziju, i da to naprave brzo.

Trenutni sistemi potpore su dizajnirani da najbolje odgovaraju ljudskom preživljavanju u prirodno-dominantnoj eri koja je postojala unutar doba Riba (roditelj/dijete odnos). Sada je promjena na ljudski-dominantnu eru pod utjecajem impulsa Vodenjaka (partnerstvo, balans i kolektivni-grupni odnos). Svi prethodni sistemi podrške koji su prije radili sada se raspadaju. U isto vrijeme, ljudi ekspandiraju. Pod ovim mislimo da ljudi šire svoju svijest na način da preuzimaju dijelove ljudskog duha koji je do tada bio samo u njihovom podsvjesnom stanju.

Sa ovom fuzijom, kada se ona dogodi, nesvjesno postaje svjesno. Ljudi počinju razumjeti na izravan i osoban način da je život širi i mnogo kompleksniji nego što su to ikada prije razumjeli. Ova ekspanzija ne nastaje u vakuumu. Ona zahtjeva podršku na svim nivoima (fizičkom, emocionalnom, mentalnom i duhovnom) kako bi se stabilizirala i održala. Znači, ljudi ekspandiraju u svojim naporima da se suoče sa ozbiljnim problemima preživljavanja na svim nivoima, dok u isto vrijeme trebaju funkcionirati unutar skupa okvira koji nikada nisu bili dizajnirani da odgovore pritiscima trenutnih problema. Trenutno postoji konstantno-rastuća razlika između današnjeg čovjeka koji širi svoju svijest i mogućnosti raznih planetarnih socijalnih sistema podrške.

Nismo se odmakli od naše teme prezentiranja procesa partnerstva sa prirodom. Samo dajemo pozadinu koja je potrebna da bi se razumjele zapreke problema kojima se mi ljudi susrećemo kao i zašto je sada jako važno za nas da se povežemo u svjesno partnerstvo sa prirodom kako bi razvili sisteme podrške budućnosti – i to jako bliske budućnosti.

Ekspanzija ljudskog sistema zahtjeva da stručnost prirode, u područjima odnosa forme 5 osjetila sve do energije i involucije (dovođenja duha i svrhe u formu), bude priključena u direktnom odnosu cjelokupne ekspanzije. Jednostavno rečeno, intenzitet i kompleksnost igre se povisila do te mjere da se relativna jednostavnost starih sistema podrške pokazala neefikasnim. Ljudi moraju postati partneri sa prirodom kako bi osnovali sisteme koji će podržati novu kompleksnost.

Ne zaboravite – ekspanzija ljudske svijesti, kako bi preuzela svoju vlastitu podsvijest, uključuje uzemljenje potpune ekspanzije u formu. U suprotnom, ekspanzija će ili propasti ili preuzeti neuzemljeni zrak i biti beskorisna. Ovaj proces ekspanzije je ono što se podrazumijeva kao vaše Više Ja i nevidljivi (evolucijom). Uzemljenje ekspanzije i njenog izražaja kroz formu je ono što smatramo involucijom (prirodom). Ljudska duša je prisiljena da se otvori preko ili uzdigne iznad postojećih sistema podrške na planeti kako bi vidjela nove. Kako bi pravilno podržali ovu ekspanziju, nužan je razvoj sistema koji uključuje balans između involucije i evolucije.

A to je ono što nam priroda može dati. Ona razumije odnos energije sa formom pet osjetila i zna što je potrebno kako bi usmjerenost i svrha duha i duše postala savršeno smještena u uravnoteženu formu. Kao što smo istaknuli već nekoliko puta, priroda je majstor involucije i ekspert kad je u pitanju odnos energije i forme pet osjetila. Kako bismo stvorili sisteme potpore koji će odgovoriti ovim novim zahtjevima gdje ljudske duše traže način kako će uzemljiti širu sliku realnosti u formu, ljudi se moraju vratiti prirodi.

Priroda ne želi da se nasluti da, ako se ljudi okrenu njoj za potreban razvoj za njihove sisteme potpore da će ovaj razvoj biti bez napora ili savršeni. Ona nema namjeru ovjekovječiti roditelj/dijete odnos u svom odnosu sa ljudskom rasom. Ona nema namjeru diktirati strukturu i procese. Ustvari, ovo bi bilo nemoguće. Ljudi moraju dostaviti namjeru, svrhu, smjer i potrebu. Ono što se traži je pravo partnerstvo. Priroda se neće uplitati ili pokušavati promijeniti ljudski smjer evolucije. Priroda je ovdje da pomogne i prilagodi se ovom usmjerenju.

U medicini, ljudi nisu vidjeli vezu prirode i njih samih u područjima ishrane, prirodne medicine i oslobađanja stresa. Ljudi ne vide sebe kao priroda/ljudi sisteme duša koji zahtijevaju balans involucije/evolucije. Umjesto toga, oni vide sebe kao duše koji koriste prirodu za svrhe svog evolucijskog rasta. Priroda je za čovjeka bila sluga zajedničke duše dok je primarni pritisak ljudi bila evolucija. Ovo ne može raditi i ne radi. Ljudski sistem je sam po sebi partnerstvo između duše i prirode, i njen pritisak, njen primarni fokus je balans involucije/evolucije. Kada u formi i pod ovime smatramo bilo koju egzistenciju unutar okvira forme, ljudi moraju težiti balansu involucije/evolucije kako bi postigli evolucionarni pomak. Bez ovog balansa, ne postoji evolucionarni pomak, aktivacija ili promjena. Involucija je alat pokreta, aktivacije i promjene kojega treba evolucija.