Ova vježba je naizgled jednostavna, međutim vrlo snažna praksa. Ona je "mirno gledanje u fiksnu točku". Postoje 2 vrste ove prakse: vanjska i unutarnja vježba. Vanjska vježba je lakša za izvođenje jer je potrebno jednostavno gledati u neki objekt ili simbol. Međutim, unutarnja vježba zahtjeva jasnu i stabilnu unutarnju vizualizaciju objekta.
Uvod
U ovoj praksi gleda se u objekt sve dok se njegov suptilni oblik ne manifestira ispred zatvorenih očiju. Točka koncentracije je obično simbol ili objekt koji aktivira unutarnji potencijal i koji može apsorbirati um. Simbol koji se najčešće koristi je plamen svijeće, jer čak i nakon što se oči zatvore, utisak ostaje neko vrijeme prirodno pa se interna vježba može lako izvesti. Svrha fokusiranja očiju na eksterni objekt je da se probudi unutarnji vid i učini apsolutno mirnim zaustavljanjem pokreta oka.
Ova vježba je proces koncentracije uma i zauzdavanje njegovih oscilirajućih tendencija. To je jedno-usmjerena koncentracija uma. Postoje brojne stvari koje mu mogu odvući pažnju i spriječiti ju. Asocijacija i identifikacija kroz oči i osjetilo vida su glavni doprinoseći faktori ovom propustu. Nadalje, oči se konstantno miču, ili u velikim pokretima, ili drhtajući. Čak i kada se oči fokusiraju na vanjski objekt percepcija uvijek fluktuira uslijed ovih spontanih pokreta. Kada se isti objekt konstantno gleda, mozak se privikne ili navike na njega i uskoro prestaje registrirati objekt. Navika se podudara sa povećanjem alfa valova označavajući umanjenu vizualnu pažnju na vanjski svijet. Kada su alfa valovi proizvedeni to označava da su pojedini dijelovi mozga prestali raditi. Ovo je slučaj, ne samo sa ovom vježbom, već sa bilo kojom vježbom koncentracije. Kada je pažnja sužena na jedan nepromjenjivi osjetilni poticaj, kao što je dodir ili zvuk, mozak se "gasi". Potpuna apsorpcija u jednostruku percepciju izaziva povlačenje kontakta sa vanjskim svijetom.
U ovoj vježbi rezultat je \'zacrnjena\' vizualna percepcija i njenim obustavljanjem, centralni živčani sustav počinje izolirano funkcionirati. Kada je mozak izoliran od osjeta i njihovih mentalnih procesa asocijacije, ideja, memorija, itd., pokrenut ovim misaonim utiscima, pojavljuje se doživljava duhovna svijest, nadsvijest, oslobođena od vremena i prostora. Postoje mnogi drugi jednako učinkoviti simboli za vježbu očiju osim plamena svijeće, kao što su kristalna kugla, ogledalo, pun mjesec, zvijezda, izlazak i zalazak sunca (kada je narančast, ne žut), oči vašeg partnera ili vaša vlastita sjena. Ovi su najučinkovitiji, ali vježba isto tako može biti izvedena sa ružom, drvetom, planinom, morem, nebom, kamenom, crnom točkom ili bilo kojim drugim objektom kojeg izaberete. Miran plamen svijetla je jedan od najpraktičnijih. Ovo je zato jer plamen (kao što je plamen svijeće) proizvodi najbolju unutarnju sliku koja ostaje nakon gledanja u plamen, te olakšava vizualizaciju plamena kada se oči zatvore. Ovo je poželjan efekt ove vježbe, da možete vizualizirati i koncentrirati se na sliku čak i nakon što su oči zatvorene.
Za aspiranta koji se želi probuditi, potrebno je zaustaviti kretnje oka za velike dobrobiti i iskustva. Kao što je danas poznato, oči su konstantno u pokretu čak i dok spavate u obliku REM (Rapid Eye Movement). Cilj je minimizirati i na kraju zaustaviti čak i ove sitne pokrete. Ova vježba je odlična praksa kojom se ovo može postići, jer ona pomaže u prevladavanju toga fokusiranjem na objekt i nakon toga vizualiziranjem unutarnje slike objekta nakon gledanja sa zatvorenim očima.
Mnoge prepreke u našim osobnim životima, pa čak i na putu buđenja imaju sa našom nemogućnosti da se odvojimo od vanjskog svijeta po volji. Ovo bi značilo nemogućnost povlačenja naših osjetila od osjetnih objekata. Ova vježba, kroz fokusiranje na jedan objekt, pomaže u lakšem ostvarivanju ove odvojenosti i priprema nas da to napravimo po volji. Ovo je važno skoro svima, ali izričito vitalno za aspiranta koji se želi probuditi.
Vanjska vježba
Svijeća se postavi u stalak i visina stalka je podešena tako da je sredina plamena u horizontalnoj razini očiju. Stalak se stavlja na udaljenost vaših ruku. Vježba se izvodi bez naočala, pa će osobe koje nose naočale možda imati potrebu podesiti udaljenost između njih i stalka, kako bi promatrali čistu sliku plamena svijeće bez zamućenja. Važno je da plamen barem ne podrhtava.
Sjednite u udobnu meditativnu pozu sa uspravnom kralježnicom i postavite ruke na koljena. Opustite cijelo tijelo, zatvorite oči i mentalno se pripremite. Umirite se i utišajte. Dozvolite sebi da postanete svjesni vašeg disanja i postepeno počnite usporavati disanje i budite spremni održati vaše tijelo savršeno mirno kroz cijelu vježbu. Otvorite oči i počnite gledati u srednji dio plamena (idealno bi bilo gledati u crvenu točku fitilja ako se plamen ne miče radi propuha).
Fokus bi trebao biti na vrhu fitilja, kako svijeća gori. Držite vaše oči opuštene dok fiksirate pogled na plamen. Pokušajte ne treptati jer se treptanje sukobi sa formiranjem čiste unutarnje slike. Gledajte što je duže moguće bez treptaja i bez napora dok se oči ne umore ili ne počnu suziti. Za vrijeme vježbanja možda će vam oči mnogo suziti. Ovo je prirodno i dio je procesa čišćenja. Ono što ne želite napraviti je držati oči otvorene tako dugo dok to postane bolno. Budite nježni prema sebi. Vremenom kako budete vježbali postat će mnogo lakše držati oči duže otvorenima. Bit ćete u mogućnosti postepeno povećavati vrijeme držanja očiju otvorenima, prakticiranjem vježbe oko 10 minuta dnevno.
Zadržite tihog svjedoka za vrijeme izvođenja vježbe, promatrajući misli i osjećaje koji se mogu pojaviti. Kada zatvorite vaše oči zadržite ih fiksirane na utisak unutra. Ako se unutarnja slika pomakne, vratite ju nazad u centar i nastavite gledati sve dok utisak ne nestane. Jednom kada uspijete stabilizirati unutarnju sliku, proučavajte ju i gledajte koncentrirano na njenu boju.
Ova vježba može biti izvođena u bilo koje vrijeme, ali je najefektivnija kada se izvodi na prazan stomak. Ako želite zadrijeti dublje u um, vježba bi trebala biti izvođena kasno navečer ili prije odlaska na spavanje. Ako postoje nekontrolirane misli za vrijeme izvođenja vježbe, trebali bi brojati u sebi u isto vrijeme. Možete isto tako zamišljati kako dišete u ravnoj liniji, od točke koncentracije kroz točku između obrva i ravno do zadnjeg dijela glave. Kada zatvorite oči kako bi gledali u unutarnju sliku, nastavite sa svjesnošću.
Unutarnja vježba
Pripremite se kao u izvođenju vanjske vježbe. Držite oči zatvorenima za vrijeme izvođenja vježbe i koncentrirajte se na vaš simbol. Ako nemate simbol, pokušajte vizualizirati točku svjetla, kao svjetlucava zvijezda ili mladi ili pun mjesec. Pokušajte vidjeti objekt čisto i mirno u crnom prostoru ispred vaših zatvorenih očiju. Vježbajte po 5 do 20 minuta (ovu vježbu je potrebno kultivirati kroz duže vrijeme).
Dobrobiti
Prema starim tekstovima ova vježba za oči, "iskorjenjuje sve očne bolesti, zamore i tromosti i zatvara vrata kreiranju ovih problema". Ona doprinosi ne samo očima već cijelom rasponu psiholoških i mentalnih funkcija. Djeluje terapeutski u: balansiranju živčanog sustava, depresije, nesanice, tjeskobe, problema držanja, loše koncentracije, memorije i umiruje napetost živaca.
Ona otvara prisutnu energiju uma i kanalizira je u uspavane dijelove nesvjesnog. Stari tekstovi spominju buđenje vidovitosti, ali i mogućnost razvijanja drugih sposobnosti kao što su telepatija, telekineza, psihičko liječenje, itd. Daljnji rezultati jedno-usmjerenosti uma: jaka snaga volje, pojačana mogućnost pamćenja i mogućnost koncentriranja. Fiziološki, ova vježba rješava očne bolesti kao što su očne deformacije i glavobolje, kratkovidnost, astigmatizam i čak rane faze očne mrene. Oči postaju čiste i sjajne, u mogućnosti da vide stvarnost izvan vanjštine. Ona isto tako stimulira mozak kroz optički živac. Unaprjeđuje unutarnju i vanjsku optičku funkciju. Pomaže u odvajanju od buke i odvlačenja pažnje vanjskog svijeta. Ovo je duboko opuštajuće. Isto se kaže da razvije "treće" oko – sjedište intuicije ili sjedištem "psihičkih" moći.
Izvor:
- Vlastito iskustvo
- Public Domain Pictures